Total Pageviews

Sunday, January 19, 2014

Hedonism, ratio, unbearable lightness of being and me

  • Are you a rational person or full of emotional bruises?
  • I am the one with bruises. I am always stubborn, following my feelings no matter what. I am letting my emotions to lead me through this journey called life. I am following the path I am attracted to, and I am not even sorry when I fall once in a while, because I was honest with my intentions. I am not sorry when I hit the wall, bruises will go away with time. And the pain is the proof that I am alive, just like the feeling of happiness. Happiness without pain doesn't have special value, because we don't appreciate it. Once in a while I wish I was a rational person, but I am so bored during those 5 minutes, that I have to quit. 

  • My ex- boyfriend once told me (okay, not only once) that I have to stop being a dreamer if I want to have a ’normal’ life. What does that mean? To be drowned into the routine, to choose the role of a traditional woman, because the society expects that? He was waiting for me to grow up and become a woman. And I did become a woman, but he didn't noticed. He was waiting for grown up version of me, cured from „art“, with all my ghosts craving for traveling and adventures - settled down, without „stupid dreams“. But that is what I am. I don't even exist as a human being without my art, my ghosts craving for adventures, my „stupid dreams“. I grew up to be a child. 

  • I felt like we aren't meant to be. And his expectations helped me to leave. I don't want you to think he's a bad guy. No, he is a wonderful person. But we aren't made for each other. He is not my other half. He needs more traditional lady who will wait for him at home with fresh pie and clean house. And that is not bad at all. Some of us are that type of a woman, but not me. I want a man with a great gift of intellect, who will be wandering around the world with me, searching for old books, enjoying the sunlight, visiting the plays, cooking with me in the kitchen, making love with me on the table, fighting with me passionately etc. The marriage isn't a prison. I mean, it is to people who think it is. And what you think becomes your reality. Think about it. 

  • For me, marriage is another dimension of „you and me“ relation. We have to take care of it to make it shine. I am a traditional woman when it comes to marriage. It's something special to me. And that dreamer in me wants love from the novels – wild and peaceful at the same time. Lightness and weight need to tangle – lightness, because you are aware that you are living pure love, and the weight of that other body, when you feel that you are truly alive. 

  • Call me crazy, but I want wild love story with a happy ending. I want a baby with his eyes sleeping on my chest. I am gentle, that is in my female nature, but I am also wild at the same time, hungry for passion. Lightness and weight are like yin and yang. Balance is the key. 

  • The way Kundera explained lightness and weight relation in his novel „Unbearable lightness of being“ is unforgettable: “The heaviest of burdens crushes us, we sink beneath it, it pins us to the ground. But in love poetry of every age, the woman longs to be weighed down by the man's body.The heaviest of burdens is therefore simultaneously an image of life's most intense fulfillment. The heavier the burden, the closer our lives come to the earth, the more real and truthful they become. Conversely, the absolute absence of burden causes man to be lighter than air, to soar into heights, take leave of the earth and his earthly being, and become only half real, his movements as free as they are insignificant. What then shall we choose? Weight or lightness?”


Saturday, January 18, 2014

My little fashion wishlist for 2014 (trenutna) :)

Nedavno sam čitala jedan ovakav post i odlučila da napišem sličan, nekako zbog sebe. Da ne zaboravim šta mi treba! :P Već odavno želim nešto peplum kroja i na ebayu sam pronašla nešto što mi se sviđa. Želim! Želim! Želim! Ovaj kroj mi je tako damski.

I was reading a post about wishlist few days ago and I decided to write one. I will write it for my self, so I won't forget what I need this year! :P I want peplum top badly! I really, really, really want it! It's so lady like.


U ovom postu vidjet ćete da u mom ormaru dominira crna boja. Ni 2014. neće biti drugačije. Crno je classy, elegantno. Respect svim drugim bojama, ali crna... Hello! :)
You will notice that my closet is full of black clothes. 2014 will be the same. Black color is classy, elegant. Respect to all other colors, but black... Hello!

 Poslije crne, slijedi crvena. Energična i moćna. Volim crvene detalje. Evo jedne fantastične torbe 
koju želim (dragi ebay). Glam rock :) Baš mi je sexy.

My second favorite color is red. Full of energy and so powerful. I love red details. This is one fabulous bag I want (dear ebay). Glam rock. It's so sexy,



Evo još jedne glam rock ljepotice. Isto ebay, tako da neće biti teško doći do nje. Iako je pisalo da je ovo last piece... Anyway, želim i ovo. Nešto skroz u mom stilu.

This is another glam rock beauty. Also from ebay, so it won't be so difficult to get it. This is totally my style. 



Must have stvarčica! Ko me poznaje, zna koliko volim duge, lepršave suknje i gipsy style. Ali to je taaako teško naći ovdje :( Ova moja koju imam već se ofucala od silnog nošenja ovog ljeta/jeseni. Uglavnom, ova želja mora biti ispunjena. Ne mogu ja bez duge, lepršave suknje i ruže u kosi.

Must have thingy! Anyone who knows me, knows how much I love long skirts and gipsy style. But this is so difficult to find here! :( My black, long skirt is already worn out. Anyway, this wish has to come true. I can't live without long gipsy skirt and rose in my hair.


I evo i kombinezona. Imam već jedan crni, ali nema rukave, pa me to živcira, uvijek moram neki bolero ili kardigan nabaciti. Meni su kombinezoni tako sexy na štikle i clutch torbe.  

Jumpsuit! I already have black one, but it has no sleeves, and I have to wear another piece of clothes to make it look decent. I need something like this. Jumpsuit looks so sexy with high heels and clutch bags. 

Red došao i na cipelice! Želim, želim, želim jedne bež, sa mašnicom, koje su udobne i stabilne! E upravo kao ove na slici. Želim!

Shoes! I want it, I want it, I want it - beige, with bow, cozy. Just like this shoes. I want it!


Želim još čipke! Ne, nije mi dovoljno sve što imam čipkano. Još! Ova bijela stvarčica sa ebaya je preslatka i romantična. Plus: Uvijek sam zadovoljna čipkanim stvarčicama koje naručujem na neviđeno (čitaj neoprobano). Nastavljam sa naručivanjem dok god se ne opečem. :P

 More lace! No, it's not enough! I need more! This white thingy from ebay looks so cute and romantic. Plus: I was always satisfied with all those lace thingies I ordered without trying it on. So, I will continue online ordering.

Mmm... Ovo je prekrasna Swarovski Glam Rock narukvica. Ne vjerujem da ću doći do nje, ali neka je na listi, možda nađem neku kopiju. ;)

Mmm... This is beautiful Swarovski Glam Rock bracelet. I don't think I'll have it, but I can find similar one. 
Pošto su putovanja moja velika ljubav, često pakujem kofer koji se, nažalost, počeo raspadati, Pošto se ja emotivno vežem za stvari, teško ću se odvojiti i od svoje Tačkice (moj kofer ima ime :P). Ali bi odvajanje bilo lakše uz jednog ovakvog ljepotana. Ovo je Gucci, ali mene privukao izgled, ne ime. Neka, Gucci, naći ću ja nešto slično. ;)

I am in love with traveling, so I am packing my suitcase very often. But it started to fall apart :( I am very emotional about my stuffs, so it will be difficult to say bye to Spot (my suitcase has a name). But that would be much easier with this beauty. It's Gucci, but I was attracted to this suitcase, not the name. It's okay, Gucci, I'll find something similar. ;)

Drage moje bloggerice, toliko do mene i mojih želja. Da, crno, crveno, malo bijele i bež. Klasika. Ne dam se. :) Do čitanja! ;)

Dear Blog Babes, that's all. Yes - black, red, a bit of white and beige. Classic. See ya! ;)





Friday, January 17, 2014

Hedonizam, racionalnost,nepodnošljiva lakoća postojanja i ja

 Jeste  vi racionalni ili ste puni emocionalnih modrica?


Ja sam ona sa modricama. Uvijek idem nekako glavom kroz zid, hedonistički vodeći se samo svojim emocijama i idući stazama koje me privlače, ne žaleći povremene padove, jer srčano hodim. I kad padnem, nije mi žao, modrice brzo iščeznu. I taj bol je dokaz da sam živa, jednako kao i osjećaj sreće. Sreća bez bola ionako nema veliku vrijednost, jer je ne znamo cijeniti. S vremena na vrijeme poželim biti racionalna, ali tih pet minuta mi bude tako dosadno, da brzo odustanem. 


Moj bivši dečko mi je jednom (nije baš jednom) rekao da ja ne mogu biti sanjar ako želim "normalan" život. Šta znači "normalan"? Utopiti se u rutinu? Ići nekim "redoslijedom" koji nalaže uloga jedne tipične tadicionalne žene, uloga definisana društvenim normama? On je nekako čekao da ja odrastem i konačno postanem žena. A ja sam odrasla u ženu, on nije primijetio. On je čekao da me prođe "moja umjetnost", da se smire moji duhovi koji žude za pokretom, da prestanem sanjariti. A to sam sve ja. Bez toga me nema. Ja sam odrasla do djeteta.



 Iako sam odavno osjećala da on i ja nismo jedno za drugo, takve izjave su mi samo pomogle da konačno odem. Da se razumijemo, divan je on, ali mi nismo jedno za drugo. Njemu treba jedna tradicionalna žena koja će biti kod kuće da ga čeka sa pitom i čistom kućom, koja živi za njega. Ne, to ni u kom slučaju nije loše. Naprotiv, zavisi od toga kakv ste tip žene. Nekima od nas jednostavno odgovara takav stil života. 


Ali ne i meni. Ja želim muškarca kojeg krasi intelekt, koji će sa mnom lutati po svijetu, tražiti stare knjige, voljeti sunce, posjećivati predstave, kuhati pored mene u kuhinji, voditi ljubav na stolu, svađati se a ujedno gorjeti od strasti i šta još sve ne. Nije brak zatvor. Jeste onome ko ga poima takvim. A ono što misliš postaje tvoja stvarnost. Think about it. 


Za mene je brak jedna nova dimenzija "ti i ja" odnosa, koja se mora njegovati da bi sačuvala sjaj. Ja jesam tradicionalna u određenom pogledu, jer je za mene institucija braka nešto posebno, ali sanjar u meni u braku želi ljubav iz romana - divlju i harmoničnu u isto vrijeme. Težina i lahkoća treba da se prepliću. Lahkoća spoznaje da živiš ljubav, i težina onog drugog tijela, kad osjetiš da si najviše živa. 


Zovite me ludom, ali ja želim divlju ljubavnu priču sa sretnim krajem. Želim bebicu sa njegovim očima kojoj miriše tjeme dok je privijam uz sebe. Ja jesam nježna, to je u mojoj ženskoj prirodi, ali istovremeno i divlja, željna burnih emocija. Lahkoća i težina su kao jing i jang. Ključ je ravnoteža.


Uvijek se sjetim Kunderinog romana "Nepodnošljiva lakoća postojanja". Način na koji je objašnjen odnos težina-lahkoća je naprosto famozan:


Najteži teret nas lomi, posrćemo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena žena čezne za tim da bude pritisnuta težinom muškog tijela. Najteži teret je, prema tome, ujedno i slika najintenzivnije ispunjena života. I što je teret teži, što je naš život bliži zemlji, to je stvarniji i istinitiji.Nasuprot tome, apsolutna odsutnost tereta čini da čovjek postaje lakši od zraka, uzdiže se u visine, udaljava se od zemlje i ovozemaljskoga postojanja, postaje tek napola stvaran, a njegovi pokreti su koliko slobodni toliko i nevažni.Pa za što da se onda odlučimo? Za težinu ili lakoću?”„Najteži teret nas lomi, posrćemo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena žena čezne za tim da bude pritisnuta težinom muškog tijela. Najteži teret je, prema tome, ujedno i slika najintenzivnije ispunjena života. I što je teret teži, što je naš život bliži zemlji, to je stvarniji i istinitiji.
Nasuprot tome, apsolutna odsutnost tereta čini da čovjek postaje lakši od zraka, uzdiže se u visine, udaljava se od zemlje i ovozemaljskoga postojanja, postaje tek napola stvaran, a njegovi pokreti su koliko slobodni toliko i nevažni.
Pa za što da se onda odlučimo? Za težinu ili lakoću?


Thursday, January 16, 2014

Dvije-tri o Golden Rose i Baolishi

Dragi moji,

pišem vam opet (navukla sam se na ovo iako sam ovdje relativno kratko). Večeras slijedi jedan mali review proizvoda koje sam kupila u malom Golden Rose raju kod moje prijateljice Dženite. :)

 Moram reći da je njen mali kozmetički raj jedan od rijetkih na ovom prostoru koji imaju jaaako širok asortiman Golden Rose stvarčica koje su meni lično fantastične. Pohvala slijedi za predivnu boju GR Rich Color 21 lakića. Jedan premaz je dovoljan! To mi je odlično. Intenzivna boja iz prvog poteza! :D

































Dalje, moja mama je dugo tražila neku nijansu ljubičaste koja će joj odgovarati, i nakon nekoliko neuspjelih pokušaja (Bože sačuvaj skontati koju ona nijansu opiše!), pronašla konačno! Golden Rose 2000, 124. Ja lično ne koristim, nisam ja od ovih nježnih boja. :P Ali, naravno, isprobala i iznenadila se kako može biti intenzivan nakon 2-3 premaza. I po mami znam da je dosta trajan.

Na ovoj slici sam ga kombinirala bezbojnim balzamom za usne. Uspješna kombinacija, budući da je ruž suh. Boja je jako lijepa, moram primijetiti. :)












I za kraj, jedna divna stvarčica koja je uz mene stalno u zadnje vrijeme. Ruž koji sam isto kupila kod Dženi. Piše lijepo: 24 hours lasting finish, intensive wear lipstick - i ne laže! :) Trajno, brate, kako i kaže. Baolishi neka marka. Anyway, preporučujem! Boja je divna. nešto između crvene i roze, ali ipak više crvena. Mat finish neki, ali nije suh ruž, što je super. Iako, nakon nekoliko sati malo zateže, pa valja staviti labelo. I teško se skida. Ali meni je to odlično. Ne moram razmišljati o njemu kad ga stavim. ;)



































Ukoliko želite zaviriti u Dženi GR store, evo linka:
https://www.facebook.com/goldenrose.dzeni

Do čitanja! ;)

Wednesday, January 15, 2014

Brzi Review outlet šminkice Essence i Astor

Drage moje,

u poplavi ovih outlet Essence, Catrice i Astor stvarčica na Facebook stranicama koje se prodaju po veoma niskim cijenama, odlučila sam napraviti jedan post o stvarčicama koje sam ja ugrabila, čisto jer sam ih htjela isprobati. A vi možete baciti oko, pa ako na nešto od ovog "naletite", da znate kakvo je. Krenut ću od stvarčice koja ostaje u upotrebi :) Riječ je o Essence Me and My Ice Cream eyeshadow, 03 Always in my mint. Jedna od onih "baked eyeshadows". Jako dobro izgleda i traje duže. Iako je u kutijici neka mintasta nijansa, uopće nije. Biserna sa puno shimmera. Kao što vidite, super za kutove oka, pravljenje lijepog okvira, makes everything bright! :) Inače, na usnama je Astor neka stvarčica. O njoj na kraju posta.








 Druga stvar koja ostaje u upotrebi je isto Essence sjenkica, 64 greyhound shimmer effect.














Ne vidi se ovdje nešto naročito dobro, ali hajde. :) Neka blaga nijansa sive sa shimmerom, odlična za dnevni smokey eyes. S njom nisam imala problema oko skupljanja u ružne linijice (inače imam masnu kožu). Preporučujem. Sad prelazimo na manje uspješne proizvode. Essence olovkica Ticket to paradise nije loša stvar. Ali ništa posebno, stvarno.





















Odavno me privači narandžasta boja, i ovo je bila jedinstvena prilika da isprobam kako to izgleda na meni. Boja je lijepa, ali ne traje dugo, tu je problem. I skuplja se u ružne hrpice nakon nekog vremena. Zaključak: ostaje u upotrebi za ponekad, ali se mora češće popravljati i kontrolisati kad je stavim. I na kraju, najlošija stvarčica: Astor Transferproof lip tint and care 151 Blushing rose. Katastrofa. Ne znam šta da kažem o ovom, osim da ću iskoristiti ovaj balzam na drugom kraju. Prekratko traje, skuplja se u ružne linijice, suho (osim ako često ne ponavljate balzam preko), a i boja je tamnija nego što je predstavljeno na ambalaži. Sam naziv Blushing rose upućuje na blagu neku bojicu, a tamna je dosta. Ovdje izgleda malo svjetlije zbog blica. Ne preporučujem. Nikako. :)


















I za kraj, šminkica na okupu :)  Good luck u outlet ulovima.

Friday, January 10, 2014

Nisu svi koji lutaju izgubljeni

Drage moje i dragi moji,
večeras sam dobila inspiraciju da napišem jedan post o mojoj velikoj ljubavi - putovanjima. Mama me zove Cigančica! To mi je najdraži nadimak koji mi je dala. Pročitala sam nedavno negdje jedan citat: "She's a gipsy really. That's why she can't stay in houses. She wanders away and comes back again." To sam ja u tri rečenice. 


Nisu svi koji lutaju izgubljeni. Oni koji se nikad nisu upustili u avanturu nepoznatog, ne znaju šta je ljepota novootkrivenih čudesa za koja niste ni znali da postoje. Nije istina da vam za putovanja treba veliki novac. Ponekad želja i volja pobijede materijalno, naravno, ako ste otvoreni za izazove i ako ste spremni da istražite različite mogućnosti. Nismo svi isti. Nekom odgovara statičnost, rutina. Ima tu određena doza sigurnosti koje se nekad čovjek teško odriče. Ali ja sam motivirana konstantnom potrebom za promjenom, kretanjem, avanturom. Kao i prva varijanta, to ima svoje prednosti i mane. Nisam uvijek sigurna šta želim od života, ali ću to svakako tražiti. :) Ni milion maraka ne može zamijeniti uspomene i emocije koje su ostavile neizbrisiv trag. Samo malo hrabrosti i eto me u Pakistanu, mom najljepšem životnom iskustvu.



 Eto me na krovu starog bordela nešto poslije ponoći, posmatram šestu najveću džamiju na svijetu i zajedno sa Poljakinjom i Pakistankom plačem od silne ljepote. A da ne spominjem da smo prije toga u ponoć pobjegle iz hotela  koji čuva vojska kako bismo doživjele Lahore onako kako treba. Krenem tako u Holandiju, zaputim se sama sa koferom, promijenim četiri autobusa, dva aviona i voz. Srećem nevjerovatno susretljive strance i bez problema, zahvaljujući njima, pronalazim put. I šta se desi tamo? Upoznam svog sadašnjeg dečka. Naravno, tad nismo ni slutili da će nas to iskustvo tako vezati, ali nekoliko mjeseci kasnije, magija odradi svoje (o, da, vjerujem u čarobne stvari) i evo nas, Magic Knight and his Lady Starlight.  


Nisam ni slutila da je negdje tamo, u ovom ludom svijetu, neko tako divan, ko sa mnom dijeli ljubav prema knjigama, umjetnosti, Daliju, putovanjima, volontiranju, mačkama... Moj posljednji vitez na svijetu. Koferčić i ja smo posjetili Oracle, penjali se po Parnasu, bili na Apolonovom hramu, hodali La Ramblom, kročili Islamabadom, gledali kako ljudi puše heroin (nisam znala da se i to može XD) u Holandiji, pjevali sevdah u amfiteatru pred 130 ljudi iz cijele Evrope, putovali beskonačno u vozu Zagreb-Beograd-Skopje sa divnom ekipom, letjeli preko okeana za Ameriku, pili kaficu sa nepoznatim Španjolcem u Chicagu, krstarili između dva kontinenta u Istanbulu, izgubili se u Bugarskoj, smijali se sa divnim ljudima iz Bangladeša, Mianmara, dobili plišanog flamenka na poklon od dečka iz Balochistana, dali šal na poklon supruzi prijatelja iz Afganistana, plakali u pakistanskom sirotištu držeći bebu sa najljepšim očima na svijetu, dočekali kraljevsku obitelj u Utrechtu i šta sve još ne. Rođeni ste slobodni, nemojte se bojati izazova, nemojte se bojati promjena. Promjena nije uvijek nužno loša stvar.  Dopustite sebi da dišete.
Ja sam beskrajno zahvalna Onome koji mi je otvorio bezbroj vrata, moje je samo da pređem prag.
Do čitanja, blogger rajo! :)
P.S: Za kraj, divne oči bebice iz sirotišta koje su me rasplakale.


Sunday, January 5, 2014

Follow me ;)

<a href="http://www.bloglovin.com/blog/11523701/?claim=u5qb35hcvxj">Follow my blog with Bloglovin</a>